Novosti PGM projekta

Od 2009. godine PGM je prisutan u svim državama bivše Jugoslavije! Osim u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Makedoniji, prikupljali smo podatke i u Crnoj Gori te na Kosovu. Projekt je napravio i svoje prve korake izvan granica bivše Jugoslavije i to u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Geografska ekspanzija nije jedina promjena u ovogodišnjem PGM-u. Metodologija se također promijenila. Jedna od novosti je manji broj brendova u upitniku. Kraći upitnik omogućava veću uključenost i bolju koncentraciju ispitanika, što za rezultat ima rast valjanosti prikupljenih podataka. Novi upitnik, u prosjeku, sadrži dvadeset kategorija proizvoda po državi, koji se sada mogu još značajnije dubinski istraživati. Više ne mjerimo samo snagu brenda, već smo dodali i mjerenje spontanog odziva brenda kao i uvid u imidž brenda. Imidž brenda se mjeri na taj način što se potrošači ispituje koje brendove iz specifične kategorije proizvoda povezuju sa specifičnim elementima imidža brenda (izbor elemenata imidža brenda uključuje 20 elemenata za svaku kategoriju). Ovo nam omogućava određivanje karakteristike imidža za svaki brend te kako se brendovi međusobno razlikuju.

Kakav odnos potrošači imaju prema proizvodima iz različitih europskih država?

Imidž brenda se nije mjerio isključivo na nivou brendova već jednako tako i na nivou porijekla proizvoda. U cjelini, ispitali smo mišljenje o proizvodima porijeklom iz Austrije, Italije, Bugarske, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Slovenije kao i o proizvodima koje nude multinacionalne kompanije. Potrošači dodjeljuju visoku kvalitetu i visoku cijenu proizvodima iz Slovenije. Generalno, potrošači ih smještaju odmah iza talijanskih i austrijskih proizvoda (koji se smatraju najskupljim), uz izuzetak tržišta Hrvatske, gdje se domaći proizvodi smatraju skuplji od onih iz Slovenije. U odnosu na kvalitetu, slovenski proizvodi su od strane potrošača na slovenskom i tržištima Kosova, Crne Gore, Makedonije i Srbije pozicionirani visoko na ljestvici, dok su hrvatski proizvodi najviše vrednovani od potrošača na hrvatskom tržištu, kao i od strane potrošača iz Makedonije, Crne Gore i BiH. Hrvatski potrošači su oni koji najmanje preferiraju strane proizvode i uz to nisu skloni kupovini proizvoda koji dolaze iz zemalja bivše Jugoslavije (Srbija, Slovenija, Makedonija) i Bugarske. Ako usporedimo potrošače iz Slovenije i Hrvatske možemo vidjeti da su slični u favoriziranju vlastitih proizvoda, uzimajući u obzir kvalitetu, visoku cijenu te odnos cijena/kvaliteta.

Ako se proizvodi iz Slovenije, Italije, Austrije i Hrvatske smatraju najkvalitetnijim, to se ne može reći za proizvode iz Bugarske, BiH, Srbije i Makedonije, koje se smatra proizvodima niže kvalitete. Iako proizvodima iz Bosne i Hercegovine ne ide tako loše na ostalim tržištima. Potrošači na Kosovu smatraju da im je cijena odgovarajuća u odnosu na kvalitetu te da su isto tako privlačni. Isto se može reći za srpske proizvode u Crnoj Gori, gdje skoro polovica ispitanika smatra proizvode iz Srbije visoko kvalitetnim i vrijednim svoje cijene. Zanimljivo, bosanskohercegovački proizvodi glase za proizvode koji se najčešće oglašavaju na Kosovu, ali istovremeno četvrtina potrošača s Kosova ne može pronaći bosanskohercegovačke proizvode na policama svojih prodavaonica. Nadalje, kada je u pitanju oglašavanje, zanimljivo je i mišljenje BiH potrošača, obzirom da oni primjećuju kako se u BiH hrvatski proizvodi oglašavaju značajno više nego domaći.

Talijanski proizvodi, bez iznenađenja, smatraju se najprivlačnijim i najprestižnijim. Oni imaju najveću vrijednost u očima hrvatskih, srpskih, makedonskih i crnogorskih potrošača.